Što kad imuni sistem poludi
Imam jednu jako dobru prijateljicu koja je vrlo bolesna. Znači svaki puta kada ju vidim mi je strašna pomisao da se ja osobno nešto bez veze žalim za sitnice kad ima ljudi kojima je zaista teško u životu. Mojoj prijateljici je imuni sistem poremećen. Desilo joj se samo od sebe kad je navršila 13 godina. To je bilo prije 35 godine i istina je da možda kad bi se danas nekom djetetu tako nešto dogodilo zasigurno bi pretrage bile detaljnije i preciznije.
Njezin imuni sistem je tada zaista pokazao svoju stranu lica koja nije bila normalna. Na jednoj utrci škole koja se odvijala unutar kampa uz obalu trčali su kratku stazu duljine 3 km. To je za zdravo dijete osnovnoškolskog uzrasta mačji kašalj, no njezin imuni sistem je to doživio kao prijetnju opstanku cijelog njezinog mladog bića i isključio je sve osigurače. Moja je prijateljica pala u nesvijest, ali onu malo dublju i nisu je mogli probuditi.
Hitno su je prevezli u bolnicu no tada nisu imali puno sofisticiranih instrumenata kojima bi mogli izmjeriti primjerice impulse u živčanom sustavu ili postotak kisika koji stanica može provariti niti razinu određenih hormona koji bi vrlo brzo britkom umu da li uputu o čemu je moguće riječ. Zaključak je bio da je mala pala u nesvijest jer nije pila dovoljno tekućine ili bila je gladna, tako nekako.
No tek za godinu dana se pokazao razmjer njezine autoimune bolesti koja je bila posljedica toga da je njezin imuni sistem počeo zapinjati i promijenio je frekvenciju i dinamiku djelovanja te napao vlastite redove. Danas je njoj to posve jasno. Prošla je 25 godina dijalize. Primila je mamin bubreg i odbacila ga. Vlastite su joj izvadili i bila je osuđena na doživotno filtriranje krvi uz aparate i to 3 puta tjedno. Za sve je kriv imuni sistem koji nije bio pravovremeno detektiran…